nedjelja, 29.06.2008.

A rose for a dead

Hej ljudi, ja ću početi pisati priču ovdje. Radi se o devetero prijatelja i njihovim ljetnim doživljajima...
Evo prvog poglavlja:





Sjedila sam na stražnjem sjedalu i gledala kroz prozor automobila. Nebo je bilo oblačno i činilo se da će kiša početi padati svaki trenutak. Nasmiješila sam se. Ja sam obožavala kišu.
„Koliko još do tamo?“ odjednom je upitala Mary. Sjedila je na suvozačkom mjestu i gledala ravno na cestu. „Hvata me polagana muka.“
Jessica je samo na trenutak pomakla svoj pogled s ceste i uputila ga njoj. „Pa, ne bi bilo tako da ne pokušavaš locirati slatke dečke u autima oko nas.“ Lagano joj se nasmiješila. „Iako, ubrzo smo tamo. Za kojih desetak minuta. Veky, s tobom je sve u redu?“ uputila se meni.
„Ne brini, vrištati ću ne bude li.“
Upravo su nam počeli ljetni praznici i uputile smo se u Jessicinu vikendicu. Trebalo nam je doći još šestero prijatelja. Znači, nas devetero, cijelo ljeto, sami.
Do vile smo stigle oko tri sata popodne. Ubrzo su se u crnom Volvu pojavili Gary, Bruce, Will i Andrew. Ruby i Gabriela su došle koji trenutak poslije na svojim motociklima.
„Opa Gary, postaješ šminker“ rekla je Jessica pokazujući na auto. Razvukla je usta u veliki osmjeh.
„Govori ti što hoćeš, ali auto je izvrstan.“ počeo je on „Da vidiš kakav je osjećaj...“
„Tko je žedan?“ Mary mu je upala usred rečenice. Dobro da je, inače ne bi prestao pričati.
„Što se nudi?“ upitao je Bruce.
Čim se oglasio, Mary se lagano zacrvenjela „Ledeni čaj, neki sokovi, pivo...“
„Čekaj,“ Gary ju je prekinuo usred rečenice „ja bih jedno pivo.“
„I ja bih jedno“ rekao je Will.
Narudžbe su samo stizale, a Mary je sve više skupljala oči razmišljajući kako će sve to donijeti.
„Jess, gdje držite pladnjeve ovdje?“ upitala ju je.
„Točno ispod štednjaka imaš ormarić u kojem se nalaze. Ali, na jednu ti stane samo pet boca. Netko će morati ići s tobom.“ Pogledala je okolo. Bilo je očito da se Jess i ja nećemo javiti, iako smo njene najbolje prijateljice, ali znale smo tko hoće. Svi su znali i svi su gledali u njega.
„Dobro, dobro, ja ću ići.“ Rekao je Bruce i krenuo za Mary u kuću.
Svi smo se već uzaludno nadali da će njh dvoje napokon završiti zajedno. Ovo im je natezanje trajalo mjesecima.
„Što kažete da se malo odmorimo ovdje, a zatim se spustimo na plažu. Večeras će tamo svirati neke lokalne mlade metal grupe. Vrijedilo bi pogledati.“ Predložila je Jessica. Već sam se navikla da je informirana o ovakvim stvarima.
Složili smo se da je to dobra ideja i nastavili brbljati još malo.
„Ok, ja ću tren otići do kuće i provjeriti gdje su naša pića. Umirem od žeđi.“ Rekla sam i podigla se sa stolice.
U kuhinji sam nabasala na iznenađenje. Bruce, koji je bio poprilično visok, sada se malo sagnuo, a Maryine su ruke bile zamotane oko njegovog vrata. Nisam trebala tri pokušaja da pogodim što rade.
„Aha, zato kasne naša pića.“ Rekla sam. Brzo su se odmakli jedan od drugog kad su me čuli. Usta su im oboma bila crvena. Bruce me gledao ljutito, pokušavajući me očima natjerati da odem.
„Ne brinite, idem.“ Uzela sam oba pladnja zahvaljujući se vlastitom iskustvu u konobarenju i ostavila ih same.


16:55 | Komentari 49 | Print | ^ | On/Off |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.